Croatia / Hrvatska

U pozadini onoga što mnogi nazivaju „masovnim izumiranjem medija” koji je prouzročila pandemija, gospodarska nestabilnost, dezinformacije i rat, pojavilo se mnoštvo novih vrsta neovisnih medija.

Dok se tijekom posljednjeg desetljeća u tradicionalnim medijima nastavilo smanjivati osoblje, izvorno digitalni mediji u Europi su procvjetali, popunjavajući “medijske pustinje”, privlačeći razočaranu publiku i uvodeći nove načine dijeljenja značajnih informacija.

Unatoč političkim, gospodarskim i jezičnim razlikama koje karakteriziraju više od 40 zemalja u kojima smo proveli ovo istraživanje, 540 izvornih digitalnih medijskih organizacija predstavljenih u našem direktoriju ‘Project Oasis’, suočavaju se s mnogim zajedničkim izazovima i mogućnostima.

Ključni pronalasci u našem istraživanju:

• Upotrebljavaju društvene medije za ciljanje mlađe publike, šalju ažurirane vijesti putem Telegrama za izbjegavanje cenzure i obučavanje građana novinara da dopru do marginaliziranih zajednica.
• Više od 85 % izjavilo je da su pitanja društva i ljudskih prava ključna područja koja pokrivaju, uključujući teme povezane s migracijama, izbjeglicama, rodom i feminizmom.
• Više od 50 % posvećuje resurse istraživačkom novinarstvu, a mnogi sklapaju saveze kako bi pokrivali priče preko granica.
• Više od 58 % osnivača medija predstavljenih u ovom izvješću su žene. Usmjereni su na suradnje, a većina ima dva suosnivača ili više njih.
• Mediji koje su osnovali timovi koji uključuju i muškarce i žene prijavili su najveće prihode, u prosjekom od 509.740 EUR godišnje.
• Oni koji ulažu u razvoj poslovanja grade održivije organizacije. Mediji koji imaju najmanje jednog zaposlenika posvećenog stvaranju prihoda prijavile su prosječni godišnji prihod šest puta veći od onih bez osoba na tom radnom mjestu: 598.539 EUR u usporedbi s 95.629 EUR.
• Više od polovice medija u ovom istraživanju su neprofitne organizacije, a većina komercijalnih poduzeća ulaže više u novinarstvo nego u stvaranje profita.
• Među neprofitnim medijima, primarni izvori prihoda su potpore, pojedinačne donacije i članstva (tim redom). Među komercijalnim medijima, najvažniji izvori su: oglašavanje, pretplate i potpore.
• Raznovrsnost prihoda je veoma bitna, ali previše izvora nije povezano s većim uspjehom. Razvijanje od dva do šest izvora prihoda čini se optimalnim za održivost i neovisnost.
• Raspon raznovrsnosti izvornih digitalnih medija kreće se od malih start-upova koje vode volonteri posvećeni zajednici u kojoj žive, do visokoprofitabilnih medijskih platformi koje privlače milijune pregleda stranica svaki mjesec i zarađuju milijune eura godišnje.
• Iako je nekoliko medija u ovom istraživanju starije od 20 godina, više od polovice počeli su objavljivati u prošlom desetljeću. Najveći broj medija osnovan je 2016.

Održivost je teška i ne postoji jednostavan recept za uspjeh. Međutim, mnogi medijski čelnici koje smo intervjuirali dokazuju da je moguće pronaći potporu koja im treba kako bi služili svojim zajednicama.

„Bez oligarha, bez pretplate. Samo vaše donacije i naš rad” jest slogan češkog digitalnog lokalnog medija Deník Referendum koji je osnovan 2009. Glavni urednik Jakub Patočka ispričao nam je o ovoj metodi: „Čitatelji koji žele komentirati ispod naših članaka plaćaju naknadu. Ovaj pristup stvara skroman prihod i pomaže u kultiviranju rasprave.”

Medijske zadruge koje se financiraju donacijama članova jesu zanimljiv model među nekim organizacijama u našem direktoriju. U Ujedinjenom Kraljevstvu, članovi zadruge The Bristol Cable također su „demokratski dioničari”, što znači da mogu prisustvovati godišnjim općim skupštinama organizacije, glasati za uredničke kampanje i kandidirati se na izborima za upravni odbor neizvršnih direktora.

Većinu medija koje smo mapirali kako bismo stvorili naš direktorij pokrenuli  su novinari, često s ograničenim sredstvima i poslovnim iskustvom, ali unatoč ovim (i mnogim drugim) izazovima, mnogi su izjavili da očekuju rast u nadolazećim godinama.

Neki će biti dobro poznati čitateljima koji rade u području medija, ali vjerujemo da ćete, među mnogim nadahnjujućim primjerima koje smo pronašli u Europi, pronaći nekoliko iznenađenja. Ipak, ne tvrdimo da ova prva inačica direktorija Project Oasis predstavlja sve medije koji bi trebali biti uključeni u naš europski direktorij.

Uvidi koje smo dobili ovim istraživanjem u skladu su s našim prethodnim projektima istraživanja, a kako bismo pružili širi kontekst i točke usporedbe, istražili smo dublje sve navedene ključne uvide u izvješću koje slijedi.

Ovaj istraživački projekt proveden je metodologijom koju smo razvili u organizaciji SembraMedia kada smo počeli tražiti slične vrste medija u hispanoameričkim zajednicama u Latinskoj Americi, Španjolskoj i Sjedinjenim Državama 2015. godine. Otkada smo započeli s direktorijem Project Oasis 2022. godine, više od 60 ljudi radilo je na ovom projektu, uključujući 34 istraživača s lokalnim iskustvom koji su mapirali, analizirali i proveli intervjue na više od 30 jezika.

Važno je napomenuti da ovo izvješće i direktorij medija ne predstavljaju završni, iscrpan popis svih izvorno digitalnih medija u Europi. Nadamo se da je ovo samo prvi korak istraživačkog projekta koji je u tijeku, a koji ćemo nastaviti razvijati.

Nadahnuti smo inovacijama, odlučnošću, hrabrošću i često nagrađivanim novinarstvom koje su proizveli medijski čelnici koji su velikodušno odvojili vrijeme u svojim užurbanim radnim danima za razgovor s našim istraživačima.

Kao što smo naučili iz prethodnih istraživanja, isticanje vrsta medija koji se nalaze u direktoriju Project Oasis mogu pomoći njihovim čelnicima da razmijene znanje, surađuju i steknu veću vidljivost i priznanje od organizacija koje mogu pružiti vitalnu podršku koja im je potrebna i koju zaslužuju da nastave sa svojim radom.

Sloboda medija

Kada je u pitanju sloboda medija, nijedan novinar nije ubijen od 2008. i nijedan novinar nije lišen slobode. Novinari su često izloženi uznemiravanju na internetu, prijetnjama, govoru mržnje, SLAPP tužbama (strateške tužbe usmjerene protiv javne participacije) i drugim vrstama tužbi te, u rijetkim slučajevima, fizičkom nasilju, ali to ih rijetko sprječava u objavljivanju informacija. 

Kleveta je kazneno djelo u Republici Hrvatskoj, stoga se političari i drugi akteri često koriste njome kako bi obeshrabrili novinare od informiranja javnosti o njihovim poslovima i aferama. Općinski građanski sud u Zagrebu izdao je 2021. godine sudski nalog za neprofitni medij H-alter, zabranivši im izvještavanje o lokalnoj poliklinici za zaštitu djece i njezinoj ravnateljici. 

„Javne institucije imaju pravo osporavati novinske izvještaje na građanskom sudu, ali hrvatski pravosudni sustav mora se pobrinuti da se takvi postupci ne pretvore u cenzuru”, izjavila je Gulnoza Said, koordinatorica programa Odbora za zaštitu novinara za Europu i središnju Aziju.

„Iako je medijska scena postala raznolika i dinamična, vlada ne štiti novinare od legalnih pokušaja ušutkavanja te djelovanja organiziranog kriminala. Sama vlada predstavlja prijetnju slobodi medija”, napominju Reporteri bez granica u svojem Indeksu slobode medija.

U međuvremenu, Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo je nagradu Novinar godine (2022.) Borisu Dežuloviću. Dežulović ima mnogo iskustva s prijetnjama, nasiljem i tužbama te je iskoristio priliku kako bi poslao poruku svim novinarima: „Ne pristajte na cenzuru, ucjene, svetinje, ni na što osim na istinu i svoju rođenu glavu!”.

Tržišna struktura i prevlast

Na hrvatskoj medijskoj sceni dominiraju tri glavne televizijske kuće: HRT (Hrvatska javna televizija) i dvije komercijalne televizijske postaje u stranom vlasništvu s besplatnim nacionalnim emitiranjem – Nova TV (United Media) i RTL (Central European Media Enterprises). Uz to, Hrvatska ima i tradicionalne tiskane medije koji objavljuju i online, gotovo 100 radijskih postaja (samo su četiri dostupne na nacionalnoj razini) te izvorno digitalne medije.

Kada su u pitanju televizijske kuće, u posljednje dvije godine, dogodila su se dva važna događaja. Kazimir Bačić, tadašnji glavni direktor HRT-a, optužen je za korupciju te je ubrzo smijenjen. Hrvatski sabor je 2021. imenovao novog ravnatelja, Roberta Šveba. 

U lipnju 2022. godine korporacija CME (prethodna vlasnica televizijske postaje Nova TV) vratila se na hrvatsko medijsko tržište preuzimanjem televizijske postaje RTL Hrvatska od RTL Grupe. Politika nove uprave nije prouzročila velike promijene u novinarskom izvještavanju.

Tiskani mediji i televizijske kuće imaju prisutnost na internetu kako bi održavali odnos sa svojom publikom. Kao dio velikih medijskih kuća, uspjeli su proširiti svoj rad na internetu i pokrenuti druge web sadržaje, poput lifestylea, zabave, sporta, poslovnog dnevnika itd.

Kako se financiraju mediji

Kada je riječ o izvorno digitalnim medijima, vodeći mediji uglavnom se financiraju putem oglašivača i zbog toga ponekad pribjegavaju senzacionalizmu i objavljivanju informacija isključivo u svrhu dobivanja što većeg broja pregleda, tzv. clickbaita. U svrhu izbjegavanja senzacionalizma, neki digitalni mediji uvode modele pretplate, uvjeravajući svoje čitatelje da će pritom dobiti bolju kvalitetu novinarskog izvještavanja. Neki komercijalni mediji također podnose zahtjeve za bespovratnim sredstvima. Primjerice, jedan od vodećih izvorno digitalnih medija u zemlji, Index.hr, primio je sredstva u sklopu Googleove inicijative za inovacije u iznosu od približno 150.000,00 EUR.

Tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19, kada su se oglašivači povukli na nekoliko mjeseci, komercijalni mediji suočili su se s velikim financijskim gubicima. Vlada se pobrinula za financijske pakete, a mnoge od tih medijskih kuća podnijele su zahtjeve za potporom.

Od 2013. do 2015. godine, pod mandatom politički lijevo-liberalne vlade, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske provodilo je program financiranja neprofitnih medijskih organizacija. Pokretanjem programa, neprofitni medijski sektor doživio je „svojevrsni procvat”, ali je privukao i kritike, napominje publikacija Kulturpunkt u sklopu pregleda neprofitnog medijskog sektora. „Komercijalni mediji posebice su program vidjeli kao državnu potporu za nepošteno, tj. netržišno natjecanje”, navodi se u izvješću.

Jedan od najvećih protivnika programa, bio je ekstremno desno usmjeren političar Zlatko Hasanbegović, koji je 2016. postao ministar kulture. Tijekom svog kratkog mandata ukinuo je institucionalni program potpore i smanjio preostalu potporu neprofitnom sektoru na neznatne iznose.

U direktorij je uključeno trinaest profila izvorno digitalnih medija iz Hrvatske. Uglavnom su specijalizirani za jednu temu ili nekoliko srodnih tema, kao što su obrazovanje, ljudska prava, ženska prava, prava radnika, poljoprivreda i tako dalje.

Sve se medijske kuće koriste Facebookom kao svojom glavnom platformom društvenih mreža. Također se koriste Twitterom, Instagramom i YouTubeom, ali ne tako aktivno kao Facebookom. Društvenom mrežom TikTok, koriste se mediji koje žele privući isključivo mladu publiku. Neke od organizacija snimaju podcast, ali rijetko šalju newslettere.

Za neprofitne medije najvažniji su izvori prihoda bespovratna sredstva – od lokalnih ili nacionalnih vlasti, fondova Europske unije (EU) ili stranih vlada. Komercijalni mediji fokusirani su na oglašavanje, ali se ponekad također prijavljuju za bespovratna sredstva, a otvoreni su i za dobivanje bespovratnih sredstava od, primjerice, Googlea ili Mete.

Većina neprofitnih medija podržavaju jedni druge, primjerice, navođenjem poveznica na druge organizacije na svojim web stranicama. Također, surađuju na raznim projektima. Udruge Kulturtreger (Booksa.hr) i Kurziv (Kulturpunkt.hr) vode arhiv zajednice pod nazivom Abeceda nezavisne kulture, dokumentirajući nezavisnu kulturu u Republici Hrvatskoj. U drugom primjeru, organizacije Tris i Lupiga, zajedno su radile na projektu pod nazivom Reflektor, čiji je cilj bio povećati svijest javnosti o društvenom položaju ranjivih skupina putem profesionalnog novinarstva koje se odupire stereotipima, patroniziranju i odbačenim političkim okvirima.

Neprofitni mediji uglavnom nastoje odbaciti senzacionalizam i raditi isključivo u javnom interesu, posvećujući veliku pažnju društvenim i ljudskim pravima te politici ukazujući na sustavne nepravilnosti. Te publikacije objavljuju priče koje mainstream mediji često zanemaruju, posebice kada je riječ o zaštiti ljudskih prava i ekološkim pitanjima. Neprofitni mediji često otvaraju nove teme i objavljuju priče koje poslije privuku pozornost mainstream medija.

Kao što je spomenuto, najveći je izazov za neprofitne medije financiranje. Mnogi od njih suočavaju se s istim problemom: ne znaju kako će preživjeti. Davorka Blažević, glavna urednica portala Tris, i Iva Tomečić, glavna urednica portala Crol, govore jednako: „Ako se nešto uskoro ne promijeni u sustavu financiranja, možda ćemo morati razmisliti o zatvaranju medija.” 

„Kada se prijavljujemo za sredstva EU-a moramo dugo čekati na dobivanje novca, a moramo započeti s projektom. Stoga, moramo posuđivati novac.”, dodaje Davorka Blažević.

Uloga medija u svakodnevnom životu iznimno je važna. Točnost, autentičnost i istraživačko novinarstvo, od presudnog su značaja u ovom trenutku u povijesti, a posebno za izvorno digitalne medijske publikacije. U Republici Hrvatskoj, veća financijska sredstva za potporu medijskom sektoru, ključna su za održavanje demokracije i medijskog pluralizma. 

Posljednje ažuriranje: siječanj 2023.