Montenegro / Crna Gora

U kontekstu onoga što bi mnogi nazvali „masovnim izumiranjem medija“ izazvanog pandemijom, ekonomskom nestabilnošću, dezinformacijama i ratom, pojavljuje se sve veći broj novih vrsta nezavisnih informativnih medija.

Iako su tradicionalne informativne organizacije nastavile da otpuštaju zaposlene tokom prethodne decenije, lokalni digitalni mediji procvjetali su širom Evrope, ispunjavajući opustjeli informativni prostor, privlačeći razočaranu publiku i utirući put novim načinima razmjene informacija od suštinske važnosti.

Uprkos političkim, ekonomskim i lingvističkim razlikama koje karakterišu više od 40 zemalja u kojima smo sproveli ovo istraživanje, 540 lokalnih digitalnih medijskih organizacija u okviru našeg direktorijuma projekta ‘Project Oasis’ suočava se sa mnogim zajedničkim izazovima i prilikama.

Naša glavna saznanja uključuju sljedeće:

• Koriste društvene medije da ciljaju mlađu publiku, šalju najnovije vijesti putem aplikacije ‘Telegram’ da bi izbjegli cenzuru i obučili građane-novinare da uspostave kontakt sa zajednicama do kojih vijesti ne dopiru u dovoljnoj mjeri.
• Više od 85% navelo je da društvena i pitanja ljudskih prava predstavljaju ključne oblasti koje pokrivaju, uključujući teme vezane za migracije, izbjeglice, rod i feminizam.
• Više od 50% izdvaja resurse za istraživačko novinarstvo, a mnogi formiraju mreže da bi pokrili priče na prekograničnom nivou.
• Više od 58% medija navedenih u ovom izvještaju su osnovale žene. Veoma su otvoreni za saradnju i većina ima dva ili više suosnivača.
• Mediji koje su osnovali timovi koji uključuju i muškarce i žene prijavili su najviše prihode, prosječno 509.740 EUR godišnje.
• Oni koji ulažu u poslovni razvoj grade održivije organizacije. Medijske organizacije koje imaju najmanje jednog zaposlenog posvećenog generisanju prihoda prijavile su prosječni godišnji prihod koji je šest puta veći od onih koje nemaju zaposlene na ovim pozicijama: 598.539 EUR u poređenju sa 95.629 EUR.
• Više od polovine medija u ovoj studiji su neprofitne organizacije, a mnoga profitna društva ulažu više u novinarstvo nego u privlačenje profita.
• U neprofitnim medijima primarni izvori prihoda su bespovratna sredstva, pojedinačne donacije i pretplate čitalaca (tim redoslijedom). Kod neprofitnih medija glavni izvori su: oglašavanje, pretplate za veb-sajtove i bespovratna sredstva.
• Raznovrsnost prihoda je ključna, ali previše izvora nije povezano sa većim uspjehom. Čini se da je za održivost i nezavisnost optimalno pronalaženje dva do šest izvora prihoda.
• Lokalne digitalne medijske organizacije su raznolike: od malih novoosnovanih kompanija koje vode volonteri posvećeni svojim zajednicama do visokoprofitabilnih višeplatformskih operacija koje privlače milione pregleda stranica svakog mjeseca i zarađuju milione eura godišnje.
• Iako je nekoliko medija u ovoj studiji starije od 20 godina, više od polovine počelo je sa objavljivanjem u posljednjoj deceniji. Najveći broj osnovan je 2016. godine.

Održivost nije laka i ne postoji jednostavan recept za uspjeh. Međutim, mnogi lideri u svijetu medija koje smo intervjuisali predstavljaju dokaz da je moguće naći podršku koja im je potrebna da bi služili svojim zajednicama.

„Nema oligarha – nema pretplate. Samo vaše donacije i naš rad“, ovo je slogan češke domaće digitalne medijske organizacije ‘Deník Referendum’, osnovane 2009. godine. Glavni urednik, Jakub Patočka, rekao nam je nešto više o svom načinu rada: „Čitaoci koji žele da učestvuju u diskusijama [u odjeljku za komentare] ispod naših članaka plaćaju naknadu. Ovaj pristup generiše skroman prihod i takođe pomaže da se diskusija kultiviše.“

Medijske kooperative finansirane putem donacija članova predstavljaju zanimljiv model među nekim od publikacija u našem direktorijumu. U Ujedinjenom Kraljevstvu, članovi kooperative ‘The Bristol Cable’ takođe su „demokratski akcionari“, što znači da mogu da prisustvuju godišnjim skupštinama akcionara, glasaju o uredničkim kampanjama i učestvuju na izborima za odbor neizvršnih direktora.

Većinu medijskih društava koje smo mapirali radi kreiranja direktorijuma osnovali su novinari, često sa ograničenim resursima i poslovnim iskustvom, ali uprkos ovim (i mnogim drugim) izazovima, mnogi su naveli da očekuju rast u narednim godinama.

Neki će biti dobro poznati čitaocima koji rade u oblasti medija, ali smatramo da ćete pronaći i nekoliko iznenađenja među mnogim inspirativnim primjerima koje smo pronašli u Evropi. Uprkos tome, ne tvrdimo da ova prva verzija projekta ‘Project Oasis’ predstavlja sve medije koje treba uključiti u naš evropski direktorijum.

Mnogi naši nalazi u ovoj studiji bili su dosljedni sa našim prethodnim istraživačkim projektima, a da bismo pružili širi kontekst i elemente za poređenje, u izvještaju koji slijedi smo zagrebali dublje u sve ključne nalaze navedene u tekstu iznad.

Ovaj istraživački projekat je sproveden pomoću metodologije koju smo razvili u kompaniji ‘SembraMedia’ kada smo počeli da tragamo za sličnim vrstama medijskih organizacija u hispanskim zajednicama u Latinskoj Americi, Španiji i Sjedinjenim Američkim Državama 2015. godine. Od kada smo započeli sa projektom ‘Project Oasis’ 2022. godine, više od 60 ljudi radilo je na ovom projektu, uključujući 34 istraživača sa lokalnim iskustvom koji su mapirali, analizirali i sproveli intervjue na više od 30 jezika.

Važno je napomenuti da ovaj izvještaj i direktorijum medija ne predstavljaju konačnu, iscrpnu listu svih nezavisnih digitalnih medija u Evropi. Nadamo se da je ovo samo prvi korak tekućeg istraživačkog projekta koji nastavljamo da razvijamo.

Inspirisani smo inovacijom, odlučnošću, hrabrošću i novinarstvom koje je često i nagrađivano, a koje kreiraju medijski lideri koji su ljubazno izdvojili svoje dragoceno vrijeme tokom radnih dana za razgovor sa našim istraživačima.

Kao što smo naučili iz prethodnih studija, isticanje onih vrsta medijskih organizacija koje se pojavljuju u direktorijumu projekta ‘Project Oasis’ može da pomogne njihovim liderima da razmijene znanja, sarađuju i steknu veću vidljivost i prepoznatljivost među organizacijama koje mogu da pruže vitalnu podršku koja im je potrebna i koju zaslužuju da bi nastavili sa svojim radom.

Sloboda medija

Sloboda medija u Crnoj Gori ugrožena je sve učestalijim prijetnjama po bezbjednost novinara i drugih medijskih radnika, naročito tokom prethodne tri godine. Između ostalog, rastuća politička nestabilnost u zemlji nakon izbora 2020. godine, nakon kojih je nastupila smjena vladajuće partije poslije tri decenije vlasti, pogodila je i novinare koji su često mete pritisaka, prijetnji, napada ili čak iznude. 

Neki od najistaknutijih istraživačkih novinara u Crnoj Gori tokom prethodnih pet godina bili su žrtve napada i pokušaja ubistva. Ubistvo Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika lista „Dan“, još uvijek nije riješeno 18 godina nakon što je ubijen iz vatrenog oružja ispred prostorija ove medijske kuće. Najveći problem još uvijek je činjenica da priroda novinarskog rada ne nailazi na potpuno razumijevanje, što dovodi do situacija poput one u kojoj se našao istraživački novinar Jovo Martinović.

Struktura i dominanacija na tržištu

Crnogorsko medijsko tržište se proširuje iz godine u godinu, ali polarizacija je takođe sve veća, kako ističu Reporteri bez granica u svom Indeksu slobode medija. Glavni izvori informacija većine ljudi još uvijek su tradicionalni mediji, naročito novine i televizija, iako se mlađi ljudi sve više okreću društvenim mrežama. Većinu medijskih kuća u zemlji čine portali, ali je u mnogima od njih zaposlen samo jedan novinar. Najnovije od njih, koje su izvorno digitalne, pokušavaju da ponudenajnovije informacije i vijesti, istovremeno dajući novi zamah kreativnom, edukativnom i novinarstvu zasnovanom na rješenjima.

Kako se mediji finansiraju

Tradicionalne medijske organizacije i dalje se oslanjaju na oglašavanje i prodaju kao dominantne izvore prihoda. Veće redakcije se sve više finansiraju putem bespovratnih sredstava, dok se javni servis uglavnom finansira iz državnog budžeta. Međutim, veliki broj medijskih kuća koje su učestvovale u istraživanju navele su da se prihod od marketinga drastično smanjio u prethodne tri godine, naročito od pandemije, a neke medijske kuće zatvorile su svoje redakcije. Tokom i nakon izbora 2020. godine, povećao se broj medijskih kuća, naročito onlajn medija, a osnovana je i jedna televizijska stanica (u vlasništvu i finansirana od strane medijske kompanije iz susjedne Srbije). Primjetno je i konsolidovanje vlasništva nad medijima. Zahvaljujući izmjenama crnogorskog Zakona o medijima, usvojenim 2020. godine, registrovani digitalni mediji imaju pravo da dobiju finansijsku pomoć od države za svoje medijske projekte putem Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Međutim, usljed povećanog broja takvih portala, nije moguće obezbijediti održivost za sve njih.

U direktorijum je uključeno devet profila izvorno digitalnih medijskih organizacija iz Crne Gore. Ovo uključuje osam profila zasnovanih na intervjuima i jedan profil zasnovan na sekundarnom istraživanju. Iako su neki od ovih medija prisutni više od dvije decenije, rast nezavisnih izvorno digitalnih medijskih organizacija naročito je primjetan u posljednjih nekoliko godina. „Portal smo osnovali prije 22 godine i s pravom smo nazvani prvim elektronskim novinama u zemlji“, kaže Duško Vuković, jedan od osnivača portala ‘PCNEN’, onlajn medijske kuće fokusirane na vijesti dana i analizu.

Za razliku od portala koje podržavaju veće medijske kompanije (ili sudio većih korporacija) neke od ovih nezavisnih digitalnih medijskih kuća osnovali su novinari koji nijesu bili zadovoljni postojećim medijskim okruženjem i koji su željeli da ponude nešto novo svojim čitaocima. Zbog toga je, na primer, grupa samostalnih novinara u Podgorici osnovala portal ‘Zumiraj’, koji služi kao platforma za priče o zaštiti životne sredine, istraživanju kriminala i korupcije, kao i ljudskim pravima. 

Ista motivacija stoji iza nove analitičke onlajn medijske kuće ‘Normalizuj.me’ pokrenute 2021. godine od strane grupe intelektualaca i novinara sa nadom da će inspirisati građane da se „bore“ za bolje društvo. Oni koriste forume i podkaste da bi doprli do publike, što je još uvijek neobično za Crnu Goru. Nedavno su se pojavile i medijske kuće koje prate i odgovaraju na potrebe za informisanjem posebnih zajednica kao što su frilenseri ili romska zajednica, kao i medijske organizacije koje se bave mladima ili posebnim gradovima.

Uspostavljanje nezavisnih medijskih kuća koje su potpuno digitalne naročito je bilo često tokom prethodnih godina u Crnoj Gori. I dok ne postoji nedostatak ideja za poretanje medija, osnivački kapital većinom dolazi od pojedinačnih donacija vlasnika i osnivača, ili od inostranih bespovratnih sredstava, što su dva najčešća oblika finansiranja izvorno digitalnih medija u Crnoj Gori. 

Zajednički izazov sa kojim se suočavaju digitalne medijske kuće u Crnoj Gori je održivost. Većina ovih organizacija oslanja se na bespovratna sredstva, pa je stoga njihovo preživljavanje ograničeno i nije moguće predvidjeti koliko dugo će moći da plaćaju svoje novinare. Zbog toga ove kuće često imaju manji broj ljudi u svojim uredništvima i veće timove povremenih saradnika. Ugrožena bezbjednost novinara koji rade za ove medijske kuće predstavlja drugi izazov, naročito u pogledu onih koji izvještavaju o pitanjima kriminala i korupcije.

Crnogorska zajednica izvorno digitalnih medija još uvijek se razvija, ali prije uspostavljanja više takvih medijskih organizacija neophodno je raditi na održivosti, kako u pogledu finansija, tako i kadrova. Bez obzira na to, doprinos koji daju ove medijske kuće je značajan, naročito u pogledu tema koje pokrivaju, specijalizacije pojedinačnih organizacija i njihove uključenosti u nove modele i tehnike stvaranja sadržaja.

Posljednji put ažurirano: decembra 2022. godine.